
Prosvetni ratnik, kao što i samo ime kaže, prosvećuje i ratuje. E sad, neko bi mogao da kaže da je to protivrečno i da tako ne može, jer je nespojivo nešto što oplemenjuje i uzdiže i nešto što ruši i uništava. Može. Prosvetni ratnik je i inače oličenje kontrasta, oksimorona i sličnih stilskih figura
Specijalni rat
Rat koji vodi prosvetni ratnik je specijalni rat: borba za širenje znanja i ljubavi prema učenju kod mladih ljudi. Taj rat ne bi bio rat kad se ona druga strana ne bi opirala, najčešće bez jasnog razloga, nego, eto, samo tako. U ovom, možda i najdužem ratu u istoriji čovečanstva, kod prosvetnog ratnika se može zapaziti izvesni evolutivni proces u domenu sredstava za rat: sa packi i klečanja na kukuruzu, na primer, prešlo se na obrazlaganje ocena i afirmativno vrednovanje. No, i na drugoj strani primetan je napredak: sa puškica na papirićima i prepisivanja od druga iz klupe prešlo se na upotrebu bubica, kamera i veštačke inteligencije.
Kao i svaka vojska, i prosvetni ratnici raspoređeni su u rodove. Neki vode borbu sa sasvim malim ljudima koji, iako umiljati i divni, svojim nezgodnim pitanjima umeju da se pretvore u opasne protivnike. Neki vode borbu sa malim ljudima koji misle da su veliki, i mangupiraju se kao veliki. Neki, opet, biju bitke sa malo većim ljudima koji svojim neprestanim mudrovanjem izluđuju prosvetne ratnike, a ima i onih koji borbu vode sa zvanično odraslim ljudima koji, gledano iz ugla prosvetnog ratnika, prečesto zaboravljaju da su odrasli.
Reč je, pre svega, o psihološkom ratu, sa primesama pobune, gerilskog rata, frontalnog ratovanja (u kojem se kombinuju rovovsko ratovanje i brze ofanzive), hladnog rata i, u novije vreme, sajber ratovanja. Ne treba posebno isticati da je svaka strana uverena da upravo ona vodi odbrambeni rat.
Istorijski preokret
Prosvetni ratnici i njihovi ljuti protivnici, dakle, žive u nekoj čudnoj simbiozi, kao prirodni neprijatelji koji jedni bez drugih niti mogu, niti žele da postoje. Naravno, ovu istinu nikada nisu priznali jedni drugima, niti će je ikad priznati. I to je tako od početka, od prvog praistorijskog prosvetnog ratnika i njegovog prvog učenika.
U retkim i zaista posebnim trenucima u istoriji, međutim, ovaj prirodni poredak, koji niko nikada nije doveo u pitanje, naglo se menja. Kad se neka spoljna sila umeša u njihov odnos i počne da preti prirodnom neprijatelju prosvetnog ratnika, on reaguje veoma burno. Prosvetni ratnik, naime, smatra da je borba sa onima koje uporno pokušava da nauči nečemu njegovo isključivo pravo, i nikome ne dozvoljava da mu to pravo ospori, a kamoli oduzme. I tu sad dolazi do preokreta. Kad dođe do takvog napada spolja, prosvetni ratnik staje uz svog prirodnog neprijatelja, podržava ga i štiti, ne hajući za opasnosti kojima se na taj način izlaže. Postavlja se pitanje da li on to čini zato što svoj svakodnevni prosvetni rat vodi iz ljubavi prema prosvetnom ratovanju ili zato što ono što bi neko drugi nazvao poslom, on naziva pozivom, neodvojivim delom svoje ličnosti (jer, prosvetni ratnik uvek podučava, uvek drži čas, čak i kad sedi sa prijateljima na nekoj zabavi). Isto tako, neobično je i što druga strana tako lako prihvata podršku i pomoć prosvetnog ratnika, bez uobičajenog podozrenja svojstvenog mirovnim pregovorima između zaraćenih strana ili sklapanju saveza između doskorašnjih neprijatelja. Reč je, očigledno, o fenomenu koji nauka još nije objasnila.
Ovde treba napomenuti da ima i onih koji svakog dana uđu u učionicu da bi podučavali, a ipak ne učestvuju u ovom čudesnom i tajanstvenom preokretu, ali oni nisu prosvetni ratnici i ne zaslužuju da budu deo ove priče.
Dakle, razlog ovog poremećaja prirodnog poretka stvari, kao i način na koji do njega dolazi, ostaju nepoznati, kao svojevrsna karika koja nedostaje. Još jedna tajna univerzuma koja čoveku izmiče. Ali nije važno. Nije važno što je ta tajna zasad nedokučiva. Važno je da ova pojava postoji i da do preokreta uvek dođe kad je to neophodno za opstanak vrste: i prosvetnog ratnika i njegovog buntovnog prirodnog neprijatelja.
I teško onome ko im, tako ujedinjenima, stane na put.
Komšinica iz zbora Južni Telep