Aleksandar Vučić nije dobrodošao u Novi Sad.
I ovde bi trebalo da stoji jedna velika, stamena i nedvosmislena TAČKA. Da se dalje ne nastavlja, da nema suvišnih rečenica i uopšte reči.
Međutim, red je – zbog ljudi koji imaju tu svesnu ili nesvesnu osobinu da zaboravljaju, da se prave da su “krenuli na Štrand u zimsko doba” – da se opet, po ko zna koji put, naglase sva nepočinstva tog sitnog i malicioznog “najboljeg studenta prava” koji levitira, kao ping-pong loptica bez gravitacije, između autokratije i diktature.
Pođimo redom:
ODGOVORNOST ZA TRAGEDIJU NA ŽELEZNIČKOJ STANICI
Njegova vlast i sistem korupcije direktno su odgovorni za smrt 16 ljudi i teško ranjavanje pod nadstrešnicom Železničke stanice.
Činjenica: Prvi je potrčao da slaže kako nadstrešnica “nije rekonstruisana” i svesno je opstruirao rad tužilaštva i suda putem bezbrojnih gostovanja na svojim medijima. Objekat je otvoren prerano, bez građevinske i upotrebne dozvole, isključivo u svrhu njegove predizborne kampanje.
NASILJE PREMA GRAĐANIMA I REPRESIJA (POPUT ŠODROŠA)
Režim Aleksandra Vučića poslao je kordone interventne policije i privatno obezbeđenje na goloruke Novosađane koji su branili pluća svog grada.
Činjenica: Građani su prebijani, hapšeni i maltretirani samo zato što su se suprotstavili nelegalnoj seči šume i nasilnom urbanizmu.
URBICID I UNIŠTAVANJE IDENTITETA GRADA
Pod njegovim pokroviteljstvom, Novi Sad je postao žrtva “investitorskog urbanizma” koji briše istoriju i kulturu grada zarad kvadrata.
Činjenica: Generalni urbanistički plan (GUP) krojen je isključivo po meri investitora bliskih SNS-u, betonirajući zelene površine i uništavajući priobalje (Futoški park, “Novi Sad na vodi” i stotine drugih primera).
PONIŽAVANJE LOKALNIH INSTITUCIJA I KOLONIJALNI ODNOS
Aleksandar Vučić je ukinuo političku autonomiju Novog Sada. On grad doživljava kao koloniju, vrišteći da su “prava Srba ugrožena” i da “autonomaši hoće da otcepe Vojvodinu”. Mržnja koju oseća prema ovom gradu duboko je usađena u njemu – on prosto ne može da razume da se u Novom Sadu ne mrzi.
Činjenica: Gradom se ne upravlja iz Gradske kuće, već putem telefonskih poziva iz Beograda. Lokalni funkcioneri svedeni su na poslušnike bez prava da zaštite interese svog grada. Novi Sad se tretira kao plen i resurs za izvlačenje novca.
PROMOCIJA NASILJA I KRIMINALIZACIJA DRUŠTVA
Novi Sad, nekada najbezbedniji grad, postao je poligon za obračune klanova i regrutaciju batinaša koji “zavode red” na izborima. U suprotnom smeru, šalje kordone policije na mirne proteste. Količine suzavca bačenog na Novosađane mere se u kilogramima.
Činjenica: Nasilje je institucionalizovano. Huliganske grupe uživaju zaštitu sistema sve dok služe interesima vladajuće stranke.
MEDIJSKI OTROV, MONTIRANI PROCESI I ZAŠTITA NASILNIKA
Preko svojih propagandnih glasila (poput NS Uživo) targetira studente i građane na način potpuno stran duhu i vrednostima ovog grada. Preko poslušne policije i određenih javnih tužilaca sprovodi represiju prema svakom ko misli drugačije (slučaj studenata iz grupe “Stav”).
Činjenica: Sistem je zaštitio batinaše koji su polomili vilicu studentkinji – to mu Novi Sad nikada neće oprostiti, niti zaboraviti.
Ovo je samo vrh ledenog brega, ali tačka mora da se stavi.
Aleksandar Vučić je Persona Non Grata.
Građani Novog Sada
