Intelektualka i motor omladinskog bunta
Sofija Sonja Marinković (1916–1941) bila je inženjerka agronomije, ali pre svega – neprikosnovena liderka misleće omladine. Tridesetih godina prošlog veka, dok se Evropom širilo ludilo, a tadašnja država grcala u diktaturi i represiji, ona je u Novom Sadu i širom Vojvodine organizovala studente i radnike. Bila je na prvoj liniji, organizovala proteste, štampala letke i budila ljude. Bila je žila kucavica onoga što bismo danas nazvali uličnim i građanskim otporom.
Susret sa “bitangama” sistema
Kada je počeo rat i okupacija, Sonja nije ustuknula. Nastavila je da organizuje otpor u Novom Sadu i Zrenjaninu. Ubrzo su je uhapsile fašističke okupacione snage. Fašisti su znali koga imaju u rukama i mislili su da će silom slomiti njen duh. Brutalno su je mučili, ali od nje nisu izvukli ni jedno jedino ime njenih saboraca. Aparat nasilja i straha se potpuno slomio na jednoj mladoj, obrazovanoj ženi.
Trenutak koji je ušao u legendu
Ono po čemu je Sonja postala besmrtna (i zašto jedna od najlepših novosadskih ulica s pravom nosi njeno ime) jeste njen kraj. Streljana je 31. jula 1941. godine na Bagljašu kod Zrenjanina. Imala je samo 25 godina.
Kada su je izveli pred streljački vod, fašisti su joj naredili da im okrene leđa. Sonja je to odbila. Stajala je uspravno, gledala svoje dželate pravo u oči i odbila da spusti pogled pred puščanim cevima, prkoseći im do poslednjeg daha.
